Blog
Donosi stručne, razumljive i praktične tekstove o dječjem razvoju, igri, poticajnim aktivnostima i svakodnevnim izazovima roditeljstva. Kroz kratke savjete, primjere i iskustva blog će pružati podršku roditeljima u prepoznavanju razvojnih potreba djeteta te nuditi konkretne ideje za poticanje rasta, učenja i samostalnosti.
Senzorna integracija
Senzorna integracija počinje vrlo rano još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati i nakon poroda. Ona nam omogućuje da pužemo, igramo se i hvatamo predmete. U razdoblju od treće do sedme godine dijete polako postaje senzomotorički zrela osoba. Tih prvih sedam godina nazivamo razdobljem senzomotoričkog razvoja, u kojem postupno socijalni i kognitivni odgovori, kroz igru i zabavu, preuzimaju primat nad pojedinim senzomotoričkim aktivnostima.
Kada razmišljamo o osjetilima, često ih zamišljamo kao zasebne kanale informacija, ali u stvarnosti ona rade zajedno kako bi nam pružila pouzdanu sliku svijeta oko nas i naše uloge u njemu.
Vrijeme je da upoznamo veličanstvenih osam osjetila!
Vestibularni sustav (osjetilo ravnoteže)
Vestibularni sustav sastoji se od struktura smještenih u unutarnjem uhu. Njegov zadatak je detektiranje pokreta i promjena položaja glave. Omogućuje nam da znamo u kojem se smjeru krećemo (gore–dolje, naprijed–natrag ili u krug) te gdje se naše tijelo nalazi u prostoru.
Osjetilo ravnoteže omogućuje nam orijentaciju, kontrolu mišićne napetosti i održavanje uspravnog položaja unatoč sili teže. Također pomaže u regulaciji budnosti i pažnje – lagano ljuljanje djeluje umirujuće, dok nagli pokreti, poput skakanja, potiču aktivaciju.
Zahvaljujući njemu održavamo ravnotežu i stabiliziramo pogled pri pokretima glavom.
Proprioceptivni sustav (osjet pozicije tijela)
Propriocepcija je unutarnje osjetilo koje nam govori gdje su nam dijelovi tijela čak i bez gledanja. Informacije se prenose iz receptora u zglobovima, mišićima, ligamentima i vezivnom tkivu.
Proprioceptivni sustav nam daje informacije o pokretima, snazi, trajanju i smjeru kretnji te položaju tijela u prostoru. Zajedno s vestibularnim sustavom upravlja mišićnim tonusom, kontrolira držanje i oblikuje shemu tijela.
Taktilni sustav (osjetilo dodira)
Taktilni sustav razvija se još u majčinom trbuhu i najveći je senzorni sustav tijela. Receptori se nalaze ne samo u koži, nego i u ustima, grlu i probavnom sustavu. Reagira na dodir, pritisak, bol, temperaturu i vibracije.
Njegova je uloga prepoznavanje predmeta opipom, lokalizacija dodira te doprinos razvoju sheme tijela. Djeluje i kao zaštitni sustav koji nas upozorava na potencijalno neugodne ili opasne podražaje.
Vizualni sustav (osjetilo vida)
Vizualni sustav pruža informacije o kretanju i prostoru te je važan za motoričko planiranje i anticipaciju. Tijesno je povezan s vestibularnim sustavom u kontroli ravnoteže.
Na vidni sustav utječu:
- Oštrina – mehanizam fokusiranja očiju
- Okulomotorika – praćenje pokreta očima
- Vizuomotorička koordinacija – omogućuje hvatanje lopte ili pisanje
- Vizualna percepcija – prepoznavanje lica, razlikovanje oblika i uzoraka
Auditivni sustav (osjetilo sluha)
Zvučni valovi stimuliraju receptore u unutarnjem uhu, koji šalju informacije mozgu na interpretaciju.
Auditorni sustav omogućuje nam da čujemo, razlikujemo i lociramo zvukove te ima ključnu ulogu u razvoju govora i komunikacije.
Olfaktorni sustav (osjetilo mirisa)
Kemijski receptori smješteni u nosnim strukturama omogućuju nam razlikovanje mirisa.
Miris često izaziva snažan emocionalni doživljaj – poput sjećanja na blagdane, kolače ili miris biljaka. No može izazvati i neugodne reakcije, primjerice na određene parfeme ili kemikalije.
Gustativni sustav (osjetilo okusa)
Kemijski receptori na jeziku omogućuju razlikovanje okusa (slatko, slano, kiselo, gorko, ljuto) i tekstura (meko, tvrdo, hrskavo).
Simptomi poremećaja senzorne integracije
Najčešći simptomi kod djece su:
- česte i neobične promjene raspoloženja
- slaba ravnoteža, strah od visine
- nedostatak osjećaja za opasnost i česta ozljeđivanja
- neosjetljivost na zvukove
- nedostatak samokontrole i impulzivnost
- kašnjenje ili zaostajanje u razvoju govora i motoričkih aktivnosti
- preniska ili previsoka razina aktivnosti (hiperaktivnost)
- poteškoće u učenju
- prekomjerna ili smanjena osjetljivost na dodir i pokret
- emocionalne i socijalne poteškoće
- povlačenje i isključivanje u socijalnim situacijama
Što možemo učiniti?
Ako ste zabrinuti, obratite se stručnjaku iz područja senzorne integracije. Tijekom procjene stručnjak će:
- prikupiti anamnezu
- zatražiti da roditelji ispune upitnike o djetetovu svakodnevnom funkcioniranju
- provesti kliničku opservaciju (držanje, tonus, pokreti, reakcije na podražaje)
- primijeniti standardizirane testove kao što su SIPT, DeGangi-Berk Test senzorne integracije, ili Sensory Profile 2
Terapijski pristup uključuje:
- osiguravanje „baš pravog izazova“ kroz igru i aktivnosti
- poticanje intrinzične motivacije djeteta
- poticanje na adaptivni odgovor (odgovor na zahtjev okoline)
- održavanje optimalne razine uzbuđenja za učenje
- prilagodbu okoline radi lakše obrade senzoričkih podražaja
- individualno usmjeren i djetetom vođen terapijski proces
Izvori:
- Fisher, A. G., Murray, E. A., Bundy, A. C. (1991). Senzorna integracija: teorija i praksa. F. A. Davis Company.
- Lindsey Biel & Nancy Peske. Senzorna integracija iz dana u dan.
- Jean Ayres. Dijete i senzorna integracija. Naklada Slap.
