Radna terapija je klijentu usmjerena zdravstvena profesija koja promovira zdravlje i dobrobit kroz aktivnosti.
Primarni cilj radne terapije je omogućiti osobno i smisleno sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života.

Radni terapeut ostvaruje taj cilj suradnjom s pojedincima, obiteljima i zajednicama, s ciljem unapređenja sposobnosti za sudjelovanje u aktivnostima koje osoba želi, mora ili se od nje očekuje.
Terapijski proces može uključivati izravni rad na razvoju vještina, ali i modifikaciju aktivnosti ili okoline kako bi se omogućilo lakše i učinkovitije izvođenje zadataka.

Područja aktivnosti u radnoj terapiji

Radna terapija obuhvaća tri osnovna područja aktivnosti:

  1. Samozbrinjavanje:aktivnosti osobne njege (hranjenje, odijevanje, higijena)
  2. Produktivnost: aktivnosti koje uključuju školu, posao i kućanske zadatke
  3. Slobodno vrijeme: aktivnosti užitka, igre i društvene interakcije.

Analiza aktivnosti  – glavni alat radnog terapeuta

Radni terapeut svaku aktivnost pomno promatra i provodi analizu aktivnosti, koja podrazumijeva rastavljanje zadatka na manje korake, uz procjenu svake komponente potrebne za njegovo uspješno izvođenje.

Komponente koje se promatraju:

  1. Motoričke komponente
  • Gruba i fina motorika
  • Lateralnost
  • Prelaženje srednje linije tijela
  • Bilateralna integracija
  • Okulomotorna koordinacija
  • Oralno-motorička kontrola
  1. Neuromuskularne komponente
  • Integritet mekih tkiva
  • Refleksi
  • Opseg pokreta
  • Mišićni tonus
  • Snaga i izdržljivost
  • Posturalna kontrola i prilagodba
  1. Kognitivne komponente
  • Kategorizacija i sekvencioniranje
  • Prepoznavanje i raspon pažnje
  • Započinjanje i završavanje aktivnosti
  • Učenje, inteligencija i generalizacija
  • Rješavanje problema i pamćenje
  • Prostorne operacije i stvaranje koncepta
  1. Psihosocijalne komponente
  • Upravljanje vremenom
  • Vrijednosti i koncepcija sebe
  • Komunikacija i samokontrola
  • Igra uloga i socijalno ponašanje
  • Interpersonalne vještine i samoizražavanje
  1. Senzoričke komponente
  • Taktilne, auditivne, gustatorne, proprioceptivne, olfaktorne, vizualne i vestibularne funkcije
  1. Perceptivne komponente
  • Vizualno zatvaranje
  • Stereognozija i kinestezija
  • Diskriminacija lijevo-desno
  • Shema tijela
  • Konstantnost predmeta
  • Položaj i odnosi u prostoru
  • Percepcija dubine i topografska orijentacija

Kome je potrebna radna terapija?

Svi kojima je otežano svakodnevno funkcioniranje zbog motoričkih, kognitivnih, emocionalnih ili senzoričkih poteškoća, trebali bi kontaktirati radnog terapeuta radi procjene i savjetovanja o mogućim intervencijama.
Cilj radnog terapeuta je omogućiti lakše, sigurnije i smislenije izvođenje aktivnosti svakodnevnog života.

Igra je osnovna aktivnost djeteta

Osnovna aktivnost svakog djeteta je igra.
Kroz igru dijete istražuje svijet, stječe nova znanja, razvija motoričke i intelektualne sposobnosti te gradi društvene odnose.
Igra nije samo zabava ona je način života, učenja i razvoja.

Djeca sa smanjenim motoričkim sposobnostima imaju manje mogućnosti, ali veće potrebe za igrom.
Ona često upoznaju svijet kroz ograničena iskustva, pa je važno da igra bude prilagođena njihovim mogućnostima, sigurna, zanimljiva i poticajna.

Primjeri poticajnih igara za djecu s motoričkim poteškoćama

  • Zvečke, zvučne kocke i igračke koje se gnječe: potiču refleksno hvatanje, razvoj koordinacije ruku, pronaciju i supinaciju te voljno puštanje predmeta.
  • Loptice i kockice jarkih boja:  stimuliraju vid, razvoj hvata i funkciju palca i kažiprsta.
  • Igre s karikama i krugovima različitih boja i materijala : poboljšavaju pokretljivost zglobova, snagu i koordinaciju ruku.
  • Igre s predmetima različitih veličina, oblika i boja:  potiču percepciju veličine, težine i oblika.
  • Igre s lutkama : razvijaju socijalne vještine i odnose prema drugoj djeci i odraslima.
  • Igre s plastelinom, glinom ili tijestom : jačaju sitne mišiće šake, potiču pažnju, maštu i kreativnost.
  • Glazba i zvučne igračke:  koriste se kao motivator i nagrada.
  • Puhanje balončića:  potiče vizualno praćenje i koordinaciju ruka–oko.
  • Igre sa svjetlećim igračkama : potiču fokus, pažnju i praćenje objekata pogledom.
  • Komunikacijske igre sa slikama životinja:  potiču govor i imitaciju glasanja, razvijaju pažnju i razumijevanje jezika.

Zaključak

Radna terapija ima ključnu ulogu u podršci osobama svih dobi kako bi mogle sudjelovati u aktivnostima koje čine njihov život smislenim.
Kod djece, igra je temelj razvoja kroz nju dijete uči, istražuje, razvija vještine i izražava se.
Zato je igra u radnoj terapiji istovremeno alat, sredstvo i cilj razvoja.

Izvor

Blog

Donosi stručne, razumljive i praktične tekstove o dječjem razvoju, igri, poticajnim aktivnostima i svakodnevnim izazovima roditeljstva. Kroz kratke savjete, primjere i iskustva blog će pružati podršku roditeljima u prepoznavanju razvojnih potreba djeteta te nuditi konkretne ideje za poticanje rasta, učenja i samostalnosti.

Radna terapija u pedijatriji