Senzorna integracija - temelj ranog dječjeg razvoja
Jeste li znali da senzorna integracija započinje još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati nakon rođenja? Upravo ona omogućuje djetetu da nauči puzati, igrati se, prihvaćati i istraživati predmete. Razdoblje senzomotoričkog razvoja traje do otprilike sedme godine života, pa je iznimno važno pratiti razvoj djeteta kako biste na vrijeme uočili moguća odstupanja i potaknuli ga na raznovrsne aktivnosti.
Utjecaj nasljeđa i okoline
Svaka beba na svijet dolazi s određenim genetskim predispozicijama koje utječu na njezine sposobnosti, interese i način reagiranja na okolinu. Ti urođeni potencijali dalje se oblikuju pod utjecajem okruženja.
Istraživanja pokazuju da je plastičnost mozga sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava pod utjecajem iskustava najveća upravo u prvim godinama života.
Svaki put kada dijete dotakne zanimljiv predmet, vidi nešto novo ili doživi novo osjetilno iskustvo, u mozgu nastaju sitni električni impulsi koji povezuju neurone u mrežu. Budući da je razdoblje do treće godine života vrijeme najintenzivnijeg učenja i razvoja, iznimno je važno djetetu osigurati poticajnu, razigranu i sigurnu okolinu u kojoj će istraživanje biti najbolja igra.
Razvoj kroz osjetila
Na samom početku, bebe koriste samo svoje reflekse za interakciju s okolinom – poput sisanja, hvatanja i gledanja. Kako se mozak razvija, počinju namjerno ponavljati radnje koje im pružaju zadovoljstvo, primjerice sisanje palca.
Postupno se usavršava sposobnost vida, sluha, dodira, okusa i mirisa , putem tih osjetila dijete uči o svijetu oko sebe.
Osjetila potiču znatiželju i istraživanje, što dovodi do razvoja usmjerenih pokreta.
U dobi od četiri do osam mjeseci, beba počinje namjerno djelovati na okolinu , na primjer, poseže za loptom. Ako loptu prekrijemo pokrivačem, beba je u tom trenutku neće tražiti jer još ne razumije da predmet postoji i kad ga ne vidi. Tek nekoliko tjedana kasnije razvija se trajnost objekta spoznaja da lopta postoji iako nije vidljiva.
Kasnije djeca počinju oponašati odrasle, stvarati različite zvukove i ponašanja – što predstavlja važan korak u razvoju komunikacije i učenja.
Kako prepoznati senzoričke poteškoće?
Kod neke djece mozak može imati poteškoća u obradi i povezivanju osjetilnih informacija. To se može očitovati kao preosjetljivost (hiperreaktivnost) ili nedovoljna osjetljivost (hiporeaktivnost) na podražaje.
Primjerice, ako majka pokušava umiriti bebu ljuljanjem, dijete s poteškoćama senzorne integracije može postati još uznemirenije i plakati, dok će beba bez poteškoća u toj aktivnosti uživati.
Osjetljivost se može javiti na različite podražaje svjetlo, zvuk, dodir, pokret ili promjenu položaja tijela.
Što učiniti ako postoji rizik ili odstupanje u senzornoj integraciji?
Ako postoji sumnja na odstupanje, preporučuje se obratiti terapeutu senzorne integracije. Terapeut će promatrati bebu u različitim situacijama, tijekom presvlačenja, hranjenja, igre, učenja i tješenja.
Promatrat će i interakciju roditelja i djeteta, te način na koji roditelj odgovara na potrebe bebe. Posebna pažnja posvećuje se:
- vizualnom kontaktu,
- reakcijama na dodir i zvuk,
- nošenju i ljuljanju,
- održavanju ravnoteže,
- percepciji okoline,
- reakcijama na promjene položaja tijela te na različite vizualne i zvučne podražaje.
Na temelju anamneze, inicijalne procjene, promatranja i video analize, terapeut donosi zaključak o eventualnim poteškoćama i, zajedno s roditeljima, postavlja ciljeve terapije.
Vrlo važna karika u cijelom procesu je osnaživanje roditelja kroz savjete, edukaciju i podršku terapeut pomaže roditeljima da prepoznaju načine na koje svakodnevnim aktivnostima mogu pozitivno utjecati na razvojni ishod svog djeteta.
Zaključak:
Rani razvoj djeteta temelji se na iskustvu, igri i istraživanju. Pružite svom djetetu priliku da osjeti, istraži i stvara jer svaka nova igra gradi mostove između neurona i otvara put njegovom budućem učenju i rastu.
Literatura i izvori
- Ayres, A. Jean (2005). Senzorna integracija i dijete. Zagreb: Ostvarenje.
- Bundy, A. C., Lane, S. J., & Murray, E. A. (red.) (2020). Sensory Integration: Theory and Practice (3rd ed.). Philadelphia: F.A. Davis Company.
- Kranowitz, C. S. (2016). The Out-of-Sync Child: Recognizing and Coping with Sensory Processing Disorder. New York: Penguin Group.
- Schaaf, R. C., & Mailloux, Z. (2015). Clinician’s Guide for Implementing Ayres Sensory Integration: Promoting Participation for Children with Autism. Bethesda: AOTA Press.
- UNICEF (2021). Rani dječji razvoj – Vodič za roditelje. Dostupno na: https://www.unicef.org
- World Health Organization (WHO) (2020). Nurturing Care for Early Childhood Development: A Framework for Helping Children Survive and Thrive. Dostupno na: https://www.who.int
- American Occupational Therapy Association (AOTA). Understanding Sensory Integration and Sensory Processing. Dostupno na: https://www.aota.org
