Blog
Donosi stručne, razumljive i praktične tekstove o dječjem razvoju, igri, poticajnim aktivnostima i svakodnevnim izazovima roditeljstva. Kroz kratke savjete, primjere i iskustva blog će pružati podršku roditeljima u prepoznavanju razvojnih potreba djeteta te nuditi konkretne ideje za poticanje rasta, učenja i samostalnosti.
Hranjenje i izbirljivost kod djece
Je li vaše dijete vrlo izbirljivo? Pokazuje li bijes ili odbijanje tijekom obroka? Ima li poteškoća s gutanjem? Svakodnevno vrijeme obroka u mnogim obiteljima može postati pravi izazov, osobito kada dijete odbija hranu, jede samo određene teksture ili boje, ima nagon za povraćanjem ili ne želi žvakati hranu.
Roditelji djece s teškoćama u razvoju, ali i one djece urednog razvoja, često se susreću s različitim teškoćama u hranjenju. U praksi se često čuju izjave poput:
„Moje dijete jede samo određenu hranu.“
„Ne želi probati ništa novo.“
„Jede samo ako je hrana određene boje ili oblika.“
Neka od ovih ponašanja mogu biti povezana s organskim uzrocima, ali često su i posljedica naučenih obrazaca ponašanja ili rigidnih prehrambenih navika. U takvim slučajevima, terapeut za terapijsko hranjenje kroz savjetovanje i ciljane intervencije može pomoći djetetu da postupno usvoji primjerenije i raznovrsnije prehrambene navike, ovisno o njegovim psihofizičkim mogućnostima i dosljednosti provedbe terapije
Čimbenici koji utječu na usvajanje vještina hranjenja
- Nerazvijene ili nedovoljno razvijene oralno-motoričke vještine zbog hipotonusa ili hipertonusa orofacijalne muskulature
- Preferiranje nezdrave hrane i slatkiša, učestalo konzumiranje grickalica između obroka
- Neprimjerena tekstura hrane za dob (npr. predugo miksanje i blendanje koje onemogućuje razvoj žvakanja)
- Povećana ili smanjena potreba za hranom, što može utjecati na rast i razvoj
Najčešći znakovi poteškoća u hranjenju
- Poteškoće sa žvakanjem hrane, gutanje većih komada bez usitnjavanja
- Odbijanje gutanja određene vrste hrane
- Poteškoće u prelasku s jedne teksture na drugu (npr. s kašaste na meku krutu hranu)
- Izrazita osjetljivost na teksturu, temperaturu ili okus hrane
- Slaba kontrola i koordinacija pokreta hrane u ustima
- Nemir, razdražljivost ili izbjegavanje obroka
- Kašljanje, gušenje ili grčevi tijekom jela
- Povraćanje tijekom ili nakon obroka
- Odbijanje nove hrane, guranja tanjura ili zatvaranje usta
- Dugotrajni obroci (dulji od 30 minuta kod dojenčadi i 30–40 minuta kod male djece)
- Izbirljivost i vrlo ograničen izbor namirnica
Cilj terapije hranjenja
Cilj terapije hranjenja je pomoći djetetu da razvije učinkovite obrasce hranjenja i ponašanja. Terapija nije samo „učenje djeteta da jede“, već proces koji uključuje procjenu uzroka teškoća, individualizirani pristup i blisku suradnju s roditeljima.
Terapeuti rade s djecom kako bi im pomogli steći vještine potrebne za ugodnije i sigurnije hranjenje, a pristup se prilagođava svakom djetetu.
Vještine na kojima se radi tijekom terapije hranjenja
- Oralne vještine
Neka djeca nemaju razvijene sposobnosti potrebne za učinkovito jelo i piće zbog kašnjenja u razvoju, bolesti ili alergija.
Terapeut pomaže djetetu da nauči koordinirati žvakanje, gutanje, sisanje i pijenje, te radi na jačanju oralne muskulature i povećanju pokretljivosti jezika, usana i čeljusti.
- Orijentacija prema hrani
Zbog senzorne preosjetljivosti, bolesti ili ograničenog izlaganja raznim namirnicama, djeci je često potrebna pomoć u prihvaćanju većeg broja i raznovrsnijih vrsta hrane.
Terapijom se postupno povećava tolerancija na različite teksture, okuse i mirise, čime se djetetu omogućuje uravnoteženija i zdravija prehrana.
- Stvaranje pozitivnog iskustva tijekom obroka
Dugotrajne poteškoće s hranjenjem često stvaraju negativne emocije i napetost oko hrane. Terapijom se uči kako pretvoriti obrok u ugodno i opušteno iskustvo, kako za dijete, tako i za cijelu obitelj.
Terapeut potiče dijete na samostalnost u jelu kroz učenje korištenja žlice, vilice, čaše ili slamke, uz postupno povećanje povjerenja i interesa prema hrani.
Uloga roditelja u terapiji hranjenja
Roditelji su ključni članovi terapijskog tima. Dok dijete uči nove vještine, roditelji uče strategije i tehnike koje mogu primjenjivati kod kuće.
Cilj je osigurati kontinuitet terapije i stvoriti dosljedno, smireno i poticajno okruženje za obroke.
Terapeuti roditeljima pomažu kroz:
- Savjete i strategije za hranjenje kod kuće
- Taktike za smanjenje negativnih ponašanja tijekom obroka
- Učenje kako poticati dijete da isprobava novu hranu
- Vođenje dnevnika prehrane – bilježenje što dijete jede, kako reagira i kako se ponaša tijekom obroka
Roditelji i terapeut zajedno odlučuju koju hranu i kojim redoslijedom uvoditi, uzimajući u obzir:
- Razinu djetetovih oralnih vještina
- Obiteljske prehrambene navike i kulturne obrasce
- Senzorne potrebe i iskustva djeteta
Nakon promatranja obroka, terapeut daje povratne informacije i prijedloge kako primijeniti naučene strategije i učiniti obroke ugodnijima, mirnijima i uspješnijima.
Nekoliko ideja za terapiju hranjenja koju možete uvesti kod kuće i prakticirati kao obitelj
Postavite rutinu
Što se tiče vremena obroka, postavite rutinu pridržavajući se rasporeda obroka. Pobrinite se da obroci budu bez ometanja poput zaslona ili igrača kako biste vi i vaše dijete mogli biti prisutni i usmjereni tijekom obroka. Vaše bi dijete trebalo biti opušteno, stoga ograničite sve podražaje u prostoriji kako bi moglo probati hranu bez osjećaja preopterećenosti.
Neka bude zabavno!
Predstavite hranu s različitim teksturama i bojama. Pustite svoje dijete da se samo hrani, čak i ako stvari postanu neuredne. Nemojte se ljutiti, već ih potaknite da pojedu hranu i dajte im do znanja kada rade ”good job”. Namirnice možete izrezati u zabavne oblike ili ih složiti na zanimljive načine kako biste svoje dijete više zainteresirali za hranu.
Potaknite svoje dijete da vam pomogne u pripremi obroka
Kada dođe vrijeme za pripremu obroka, zamolite dijete da vam pomogne kuhati ili pripremiti. To im daje priliku da istražuju hranu svojim osjetilima dok se obrok priprema. Neke stvari budu lagane i pozitivne. Obiteljski obroci su kada je to moguće također je koristan tako da vaše dijete može vidjeti kako svi ostali uživaju u hrani.
Zaključak
Terapijsko hranjenje pomaže djeci razviti pozitivan odnos prema hrani, bolju kontrolu pokreta usta i jezika te samopouzdanje u procesu hranjenja.
Kroz suradnju terapeuta, djeteta i obitelji moguće je stvoriti zdravu rutinu obroka i olakšati svakodnevni život cijele obitelji.
